radna terapija

Terapija radom, kao dio rehabilitacionog programa, obuhvaća "sve manuelne, kreativne, rekreativne, edukativne i ostale aktivnosti s ciljem da bi se kod pacijenta postigla određena fizičkafunkcija ili određeni mentalni stav". Iz ove definicije Međunarodnog udruženja radnih terapeuta (ergoterapeuta) proizlaze dvije osnovne svrhe:

     Terapija radom kod djece ima određene specifičnosti, ali i posebno značenje. Ona mora proširiti životno iskustvo djece, priviknuti ih na određene navike. Kod male djece to su elementi higijene, pranja, jela, odnosa u zajendici (sobi) itd.

     Radnu terapiju na našem dječjem odjelu dijelimo u tri tipa, koji se isprepliću i nadovezuju, a to su funkcionalna, rekreacijska i predprofesionalna radna terapija.
Cilj funkcionalne radne terapije je da vrati čovjeku odnosno njegovom oštećenom organu funkciju.

     Funkcionalna radna terapija je orginirana djelatnost odnosno aktivnost koja pomaže:

     a) poboljšanju općeg stanja, otpornosti organizma i funkcioniranja pojedinih organa
     b) povećanju fizičke snage i izdržljivosti
     c) uspostavljanju koordiniranih mišićnih i zglobnih funkcija
     d) uspostavljanju i stimuliranju psihičkih funkcija i stavova.

       
     Slijedeća po važnosti je rekreacijska radna terapija. Bolest i smanjena sposobnost, pogotovo ako je vezana za duži boravak u bolnici ostavlja na čovjeka negativne psihičke ifizičke posljedice. Da bi te oboljele ljude oraspoložili, umirili, podigli im samopouzdanje, upotrebljavamo vrlo jednostavne tehnike u okviru radne terapije. One moraju biti takve da bolesnika zabavljaju, odrvaćaju pažnju od bolesti i ispunjuju mu slobodno vrijeme.
     Uloga predprofesionalne radne terapije je da na osnovu preostalih sposobnosti bolesnika i njegovih navika pokuša odabrati buduću profesiju i da ga se kroz određene procedure u radnoj terapiji usmjerava prema toj profesiji. RAdni terapeut svojim stručnim znanjem može pomoći timu koji se bavi profesionalnom orjentacijom. Praćenje bolesnika, a uzevši u obzir i njegove preostale sposobnosti, radni terapeut će pravilnim odabirom tehnika pomoći timu pri izboru budućeg zvanja, a djetetu-omladincu pomoći da se lakše privikne na budući posao.
     Obnavljanje općih psihofizičkih sposobnosti, jačanje mišićne snage, povećanje opsega pokreta, poboljšanje koordinacije pokreta osnovni su ciljevi radne terapije. Međutim radna terapija se ne obavlja samo u prostoriji radne terapije. Njene aktivnosti su prisutne uz bolesnika čitav dan kako u bolnici tako i izvan nje. Nabrojat ću samo nekoliko najvažnijih: oblačenje, svlačenje, hranjenje, pranje zubi, umivanje, češljanje itd. Pored dnevnih aktivnosti prisutne su i druge kao npr. ručna spretnost, upotreba ortopedskih i drugih pomagala, savladavanje arhitektonskih i transportnih barijera, intelektualne aktivnosti, zabava i dr.
     Iako je radni terapeut odgovoran za uvježbavanje aktivnosti svakodnevnog života, na našem odjelu djecu ne uvježbava samo on, već tu ulogu preuzimaju i medicinske sestre koje su tijekom cijelog dana u neprekidnom kontaktu s bolesnikom. Zbog toga je potrebna stalna veza među članovima rehabilitacijskog tima. Radni terapeut svojim stručnim savjetom pomaže sestrama da ovu zadaću uspješno obave.
     Najveći broj djece na rehabilitaciji, na našem odjelu, pripada grupi traumatiziranih, zatim oboljelih od cerebralne paralize, te onih koji imaju deformaciju zglobova ili kralješnice. Manji broj su iz grupe neuroloških bolesti i upalnog reumatizma. Svi oni imaju oštećenja lokomotornog aparata u različitom obliku i obimu.
     Djeca tretirana na našem odjelu su do 18 godina starosti. Starost djeteta kao i njegov intelektualni nivo diktiraju mogućnost korištenja određenih vidova radne terapije.

Iz praktičnih razloga mi svrstavamo djecu u slijedeće grupe:

     Druga skupina su djeca predškolskog uzrasta. U ovoj skupini se igre i igračke znatno razlikuju od prethodne. Upotrebljavamo razne konstruktivne igračke, slagalice i kocke zamjenjuju lutkice i medvjediće. Igra je sve manje individualna i postaje sve više kolektivna. Ovisno o psihofizičkom razvoju počinjemo i sa složenijim aktivnostima. To su bojenje, lijepljenje papira, izrezivanje slika iz časopisa, manipuliranje glinom, plastelinom itd.

     Treću skupinu, školskog uzrasta, podijelili smo u dvije podskupine. Radna terapija kod djece nižih razreda (1 - 4) iako je još vezana uz igru mora biti u funkciji stvaranja radnih navika u djeteta. Vodeći brigu o psihičkom razvoju i stupnju tjelesnog oštećenja odabiremo odgovarajuće tehnike i materijale. Kod toga djetetu ostavljamo slobodu u izboru formi i aktivnosti za koje ono ima najviše sklonosti. Estetski moment proizvoda nije cilj radne terapije, zato uvijek pohvalimo svako dijete kad nešto napravi, a njegov proizvod izložimo na neko vidno mjesto. Na takav način još više motiviramo dijete za daljnji rad i stvaralaštvo.

     Posljednju skupinu čine djeca starijeg školskog uzrasta. Ona se u toj dobi vole zabavljati kolektivnim i takmičarskim igrama kao što su šah, domino, kuglanje i drugo. U toj skupini koristimo najrazličitije terapeutske tehnike, a pri njihovom izboru vodimo računa da odgovaraju funkcionalnom stanju bolesnika i njegovom napretku u terapiji. Materijali koji se najčešće upotrebljavaju su: drvo, koža, metal, glina, platno, vuna, plastika, zapravo svi s kojima se svakodnevno susrećemo. Obrađujući te materijale i izrađujući od njih razne predmete aktiviraju se pojedine mišićne grupe i zglobovi. Tako za vježbu prstiju i šake najčešće upotrebljavamo: olovku, kist, iglu, škare, lagani čekić, plastelin, glinu. Pila, blanja, teži čekić, rašpa za drvo, bušilica, brusni papir su izvanredna pomagala za vježbu lakatnog zgloba. Brušenjem, poliranjem, bojenjem većih okomitih površina poslužit ćemo se kod razgibavanja ramenog zgloba. Tkanje na okomitom razboju, izrada makramea i tapiserija su tehnike koje koristimo za poboljšanje funkcije ramenog pojasa, kod lošeg držanja, kod deformacije kralješnice i grudnog koša. Primjena Play Stationa © i kompjutera, koje imamo u radnoj terapiji, posebna je priča.

     Aktivnosti vezane uz nabrojene tehnike u neku ruku predstavljaju predprofesionalnu radnu terapiju. Na taj način mnoga djeca na našem odjelu već tijekom provođenja radne terapije pokauzju sklonost za određeno zanimanje, a nerijetko ga i odaberu.

     Svi naši mali bolesnici vrlo rado dolaze na radnu terapiju. U pravilu je njihova suradnja s terapeutima primjerna. Radna terapija i fizioterapija su povezane i jedna drugu nadopunjuju. Dok dijete u dvorani vježbe izvodi uz brojenje terapeuta u radnoj terapiji isti taj pokret izvodi ne primjećujući da vježba, jer je zaokupljeno kreativnim interesom karakterističnim za radnu aktivnost. Postoji i suradnja sa školom na relaciji tehničko - radni odgoj - radna terapija.

     Radni terapeut je ravnopravan član rehabilitacijskog tima koji svojim zapažanjima i primjedbama pomaže pri izradi rehabilitacijskog programa.

     Rad i terapija radom jednako su vrijedne kao i ostale rehabilitacijske procedure, te im se pripisivala važnost još u staroj Grčkoj, Egiptu i Rimu. Galen kaže: "Rad je najbolji liječnik kojeg nam je dala priroda te je od odlučjujućeg značaja za sreću čovjeka."

Autor: FRANJO HUSAK - viši radni terapeut